prva strana

Utorak, 7. Maj 2024.

Revija KOLUBARA - Oktobar 2006 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

prošlost

mediji

kalendar

pisma

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Istrajni u nagovaranju na ostavku

Redakcija

Neša bi bio bolji



U jesen 2006, dve godine nakon izbora na kojima je dr Jovan Tomić izabran za predsednika Valjevske opštine, nadmašivši po broju dobijenih glasova Nebojšu Andrića, sasvim smo sigurni da bi na toj dužnosti Andrić bio uspešniji nego što je to ondašnji pobednik Tomić.

Iznoseći takvo ubeđenje, imamo ponajpre u vidu da bi pod Andrićevim vođstvom u valjevskom opštinskom parlamentu bila stvorena stranačka koalicija gotovo u potpunosti različita od one koju je dr Tomić obrazovao sa svojim političkim istomišljenicima. Tu koaliciju bi svakako sačinjavali: Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, Srpski pokret obnove, G 17 plus i Pokret za Valjevo sa bar još jednom (eventualno dve) stranke iz doskorašnje koalicije. Najverovatnije i u tom slučaju sa Novom Srbijom. Takva koalicija imala bi neuporedivo snažniji, imala bi iskusniji i delotvorniji, po shvatanjima perspektivniji kadrovski potencijal od onog kojim raspolažu NS, SPS, SRS, SNS i PSS.

Uz to što je od dr Tomića mlađi gotovo dve i po decenije, Nebojšu Nešu Andrića, u odnosu na njegovog nekadašnjeg rivala, odlikuju i poneke ljudske osobine koje garantuju da bi se on kao predsednik Valjevske opštine u većini obaveza uspešnije snalazio.

Nesrećno valjevsko iskustvo sa dr Tomićem biće valjda korisno bar u tom pogledu da nam se takve kolektivne zablude i emotivna zanesenost više ne dešavaju. Ljudska dobrota je jedno, a preduzimljivost i delotvornost za opšte dobro – nešto sasvim drugo.

Zaštitnik lika i dela

Mijo Stojkanović, urednik i direktor Radio Valjeva, svojski se založio u svojoj emisiji „Bez anestezije” da odbrani lik i delo dr Jovana Tomića. Pridržavajući se za doktorove skute, osporio je nama u Reviji „Kolubara” pravo da predsednika Valjevske opštine nagovaramo na podnošenje ostavke jer su, prema Stojkanovićevom znanju i osećanjima, naše novine neznatnog tiraža, malo su čitane i od skromnog uticaja. Osporio nam je to pravo i zato što naša politička ubeđenja nisu istovetna sa njegovim i doktorovim (u oba slučaja promenljivim) uverenjima u oblasti politike. Lep, uz to i iskren primer udvorištva!